Hipnoterapija (i bolovi u trbuhu)

Hipnoterapija i bolovi u trbuhu
Kao što smo obećali, evo naše priče (ili eventualno Livine priče) o hipnoterapiji i bolovima u trbuhu. Da dobijem potpunu sliku, prvo ću vam ispričati nešto o tome kako je počelo. Zatim o tome kako smo došli do hipnoterapije, što je ona (za nas/po našem mišljenju) i kako je djelovala nakon što smo je primijenili.

Početak
Zapravo se postupno uvukao u taj bol u želucu. Ne mogu se ni sjetiti točno kada je počelo. Kad se osvrnem na to, to je nešto što postoji otkad je Liv krenula u školu, s vremena na vrijeme, ali tek početkom ove godine to je postalo svakodnevna stvar.

Već sam rekla Cindy o tome tijekom našeg putovanja u Tanzaniji, gdje praktički nije imala bolove u želucu, a kad smo se vratili, to je jako stajalo. Nekoliko puta dnevno, ponekad svakih 10 minuta: “Mama, boli me trbuh”. Prvih nekoliko puta obratio sam pozornost na to. Stalno sam pitao, provjerio ima li temperaturu, grlio je itd. Ali nakon tko zna koji dan, 10.e puta u sat vremena, to me je IZLUDILO. Prebacio sam se – nakon što sam bio ljubazan i posvetio pozornost – na ignoriranje. Ali ni ignoriranje nije pomoglo, nastavila je o tome. Nekoliko puta sam imala ruke u kosi: “LIV, ŠTO HOĆEŠ OD MENE?!??!” Onda bi opet zaplakala i osjećao sam se krivim.

Nema temperaturu, sve je bilo u redu u školi, draga cura, nema ludosti kod kuće, nema problema s defekacijom i prije 2 godine već je bio potpuno pregledan kod pedijatra. Stvarno više nisam znao. Također zato što Liv ima nizak prag boli i ja sam redovito mislio: “Nemoj biti takav”

Liječnik
Nastavili smo tako tjednima (također neko vrijeme vodili dnevnik hrane da vidimo možemo li pronaći obrazac) sve dok nisam ponovno eksplodirao i Liv je rekla: “Želim ići liječniku”.

Rekao sam: “Možda želiš, ali liječnik ne može ništa za tebe. Sve je već ispitano. Tvoja kakica, tvoja mokraća, ultrazvuk tvog trbuha, tvoja krv. Što još liječnik može učiniti?”
Liv: “Ti ne znaš tu mamu, jer nisi doktor”.

U pravu je što se toga tiče, a inače je u redu, ti imaš svoj način. Mislio sam da ako doktorica kaže da nema ništa, možda bi rekla drugačije. Pa sam nazvao i dogovorio termin. Karenca: 3 mjeseca.

Sutradan sam dobio poruku od učiteljice. Liv je navodno rekla u školi da ide liječniku zbog bolova u trbuhu, a učiteljica je zapravo samoinicijativno poslala pitanje: “Jeste li ikada pomislili da bi to moglo biti psihički?”

I pomislio sam: da, ne, da, ne, da, ne haha. Razmišljali smo o tome u prošlosti. Zajednička nit u njezinom životu su ljudi koji nam govore: „jeste li ikada razmišljali o darovitosti?“ a ovo je upravo došlo s testa u školi (nije nadaren, ali da bi to moglo biti moguće). Stoga je počela u “skupini začinske paprike” kako je naziva učitelj za dodatni izazov. Osim toga, pratitelj na društvenim mrežama je to već spomenuo i poslao test i analizirao za nas koji mi uopće nije pao na pamet. Dakle, da, razgovaralo se o tome i ne, nisam o tome razmišljao ni sekunde.

“Sumnjamo na test darovitosti”
Odlučila sam ponovno pogledati taj test i njezin savjet (od pratitelja na društvenim mrežama koji je učiteljica). U njemu je napisala da trenutno nema razloga za pomisao da je u pitanju darovitost, ali da bi moglo biti. Osim toga, napisala je kako često vidite da djeca u 3. skupini do jesenskih praznika dobiju toliko novosti da je izazova dovoljno, ali – ako nema dovoljno izazova – da nakon jesenskih ili božićnih praznika morate biti na oprezu na znakove kao što su bol u trbuhu ili glavobolja.

Pa da reci…. Odjednom je novčić pao (ili nekoliko zapravo) – konačno ima smisla. Oštrica, oštrica, oštrica… Kako to da se toga nismo sjetili više/ranije?!

Kad se Liv tog dana vratila kući iz škole, odmah sam joj ga predstavio. Ukratko: “ne mama, nije mi ništa u glavi, stvarno me boli trbuh”. Ne možete očekivati ​​da će 6-godišnjak moći pratiti bol u trbuhu do onoga kako se osjeća, ali mogao bih pokušati.

U međuvremenu nismo ništa napredovali i činilo se da se broj puta kada je rekla da je boli trbuh samo povećao, čak iu školi.

Pedijatar
Dan nakon toga dobijem telefonski poziv: “netko je ispao zbog korone (još negdje dobro za tu koronu 😛) ili možda možemo sutra?” Da molim!!

I tako smo drugi dan kod “vlastitog” pedijatra. Koja je – nakon 2 pedijatra prije – super draga, otvorena za sve i vrlo je ugodna za druženje. Liv sama priča svoju priču i može jako dobro reći kada je boli trbuh i kakav je osjećaj, pedijatrica je pomalo iznenađena što ona to može tako jasno reći. Opet, duga priča: ona kaže Liv da je sve već provjereno i da ne može ništa učiniti – vidi!

…ali… oh ali?!

“postoji liječnik za bolove u trbuhu”.

Liv trijumfalno gleda u stranu: “Vidi mamu!”. Moram suzdržati smijeh. Naravno da je u pravu. Ona je uvijek u pravu haha.

Hipnoterapija
Liječnik za bolove u trbuhu je hipnoterapeut, a o tome ukratko govori pedijatar. Ne govori nam što to znači – dobijemo link za gledanje kod kuće -, ali uglavnom govori o dobrim rezultatima.

Navodno je hipnoterapija još uvijek nešto što osiguranje kaže pod alternativnim terapijama, ali prema liječnici to je zastarjelo i ona je prilično ljuta na to. “Koliko dobro ovo funkcionira dokazano je nekoliko puta u dvostruko slijepim studijama”. Od sve djece koja su upućena s bolovima u trbuhu za koje ne mogu pronaći medicinski uzrok, 85% (!!) prođe bez bolova u trbuhu. Nemam pojma što to podrazumijeva, ali je bez ikakvih “strašnih instrumenata” ili uboda pa će biti u Livinoj uličici, a osim toga drago mi je da izgleda da postoji rješenje! Aleluja.

U bolnici možemo izabrati 3 hipnoterapeuta, uključujući dječjeg psihologa u bolnici. To je onaj koji izaberemo, imajući na umu: “pretpostavimo, ako još uvijek postoji rep i Liv se pokaže da je nadarena, onda će i ona znati za to i dobro je.

Hipnoterapeut
2 tjedna kasnije smo kod hipnoterapeuta. Čini se da sve ide dobro – kao u: Liv se osjeća ugodno s njom dok ne kaže: “nemoj više govoriti o bolovima u trbuhu”. Ja: “ona želi reći da to ne bih trebao sam iznositi pred Liv i da tome posvećujem što manje pažnje”, ali to je potpuno pogrešno s Liv. Velike suze i ona želi odmah otići i nemati više ništa s tim. Nema više kopna za plovidbu, pa nam terapeutica na brzinu daje “domaću zadaću” (priču za čitanje i vježbe disanja koje objašnjava) i krećemo.

Liv je bijesna i viče stvari poput “Nikada se neću vratiti ovamo” i “Mislim da je liječnica za bolove u trbuhu glupa žena” i “Nikad ne moram čuti priču”. “Radije me boli trbuh nego ovo!”. Samo ću je ostaviti neko vrijeme i pustiti ovaj osjećaj.

U autu joj pričam priču. O meni. O tome kako jedan dan nakon mamine smrti “samo” odlazim na posao, na terasu. I kako mi nakon nekoliko sati puca gigantski u leđa i ja u panici zovem osteopata, kako mi on kaže da me “boli srce” i da je zato pucano u leđa. Mislim da je to glupo i ne želim vjerovati, ali kad on prijeđe rukama preko mog srca, zastaje mi dah. Od njega dobijem nalog da moram disati s rukom na srcu. I ja to činim. I pomaže.

Dok joj to govorim emotivan sam, moram zaplakati jer me to vraća u taj trenutak. To joj se dojmi i kada se vozimo u Middelburg, skoro smo kod kuće i prolazimo pokraj škole, ona kaže: “bi li učitelji još bili tamo?”. Parkiram auto i ulazimo u školu. Oboje su tamo. A Liv priča o svojim vježbama i demonstrira ih. Ni riječi da je ljuta, ni riječi da misli da je terapeut glup i da ne želi da se vrati. Učitelji su entuzijastični i vidim da se Liv zbog toga osjeća samopouzdanije.

Vježbe
Vježbe disanja zapravo nisu ništa više od svjesnog disanja. Ulazi kroz nos i izlazi kroz usta. Kada udišete, udišete sve ono što želite: zdravo tijelo, samopouzdanje itd., a izdahom izdišete sve ono što više ne želite, poput bolova u trbuhu ili stresa. Kad god je boli trbuh u školi (ili kod kuće), trebala bi raditi ove vježbe. Osim toga, dobio sam priču koju bih joj ja – ili Denny – trebao čitati svaku večer. Ponavljaj, ponavljaj, ponavljaj.

Plaža bez brige
Priča se zove ‘plaža bez brige’. Prvi put kad sam to pročitao Liv, ili dobro, počeo čitati, ponovno je ljuta nakon nekoliko minuta. “Glupa priča, ne slušam, ne sudjelujem”. Opet sam ga pospremio.

Sljedeći dan pokušavam ponovno. Ali ne, ona ne želi.

Sljedeći dan pokušam ponovno i sada je spremna za to. Sve ću pročitati.

U širem smislu to znači da hodate po dinama, vidite more i plažu. Da je to plaža na koju možeš ići s kim hoćeš. To je vaša plaža, kakvu želite. Gradiš zabrinjavajući dvorac od pijeska. I tamo staviš sve čega se želiš riješiti i onda dođe more i to ispere. Zatim hodate dalje i vidite malo jezero i vidite svoj vlastiti odraz u njemu i vidite sebe bez brige, bez boli itd. I onda odete s plaže.

To je priča ukratko. I ovo je ono što ste pročitali. Svaku noć iznova. Nemam pojma što da mislim, ali mi to radimo svaku večer i Liv donosi stvari. To je malo interakcije (to smo sami izmislili, ili se zapravo tako dogodilo). Govori tko je na njezinoj plaži, koje “zabrinjavajuće stvari” ulaze u dvorac od pijeska, itd. Ali također maštamo kako bi plaža mogla izgledati drugačije. Na primjer, nekoć je to bila Smrznuta plaža na kojoj se moglo klizati po moru u bikiniju na suncu, a zabrinjavajući dvorci bili su zaleđeni umjesto da ih je ispralo.

Proizlaziti
Nakon 3 dana odjednom shvatim da je Liv samo jednom ili dvaput rekla da je taj dan boli trbuh. Ne mogu vjerovati. I nakon tjedan dana je prestalo. Daleko. Ne pitajte me kako, ali tako je. Ona radi vježbe u školi kad dođe na red, ali kod kuće to ne primjećujem previše. Jednostavno je nestalo. Nema bolova u trbuhu, nema cviljenja, samo sretno dijete!

Na kraju se vratimo 3x i uđemo u 4 kata. Ukupno, mislim da smo priče čitali oko 4 tjedna dok nije rekla da joj se više ne da. Bolovi u trbuhu su stvarno potpuno nestali, pa slušamo ovo i prestajemo.

I bolovi u trbuhu su nestali…

I još uvijek je. Učiteljica doduše kaže da se to ponekad pojavi u školi, ali ako se koncentrira na svoje disanje ili razgovara s učiteljicom o tome, i to nestane. Puno je sretnija i opet stvarno svoja.

Ne pitajte me kako, ali rezultat je za nas zapanjujući i jako sam sretan što smo izašli iz te faze. Nemam pojma kako će biti u skupini 4 ili budućnosti, ali vidjet ćemo. U slučaju “povratka”, jednostavno ponovno preuzimamo priče.

Ako ste čitali dovde, živjeli! Nadam se da će vam biti od neke koristi i da može pomoći i vama, ili vašem djetetu (može i odraslima!). A ako imate pitanja? javi mi!

P.S. Eventualnu darovitost zasad ćemo zadržati tako. Ne vidimo dodatnu vrijednost u tome da se to sada testira. Sve dok je njoj ugodno u vlastitoj koži, mi smo sretni, a ako se vrijeme promijeni, gledamo dalje. Sada barem znamo gdje tražiti.

Komentari

Komentari

Author: admin

Leave a Reply

Your email address will not be published.